U Kulturnom centru na Zlatiboru predstavljena je nova knjiga „Nevidljivi spasioci, kojoj su lepotu i draž dali i neki od njenih junaka iz zlatiborskog kraja, koje je autor, kao veliki majstor pisane reči izveo iz senke, divne, časne i zaslužne za velika dela, koja su se za njih podrazumevala.
Emotivno, znalački, posvećeno i s ljubavlju o delu Dragana Damjanovića govorili su predstavnici ustanove domaćina koja je istinski hram kulture, kao i junaci knjige i autorov prijatelj, saradnik, sapatnik i kolega, književnik i novinar Večernjih Novosti Vladimir Mitrić.
Znemrljivo je malo knjiga, istraživanja i izučavanja puta Svete Porodice, kroz Egipat – rekao je Mitrić posle divnih uvodnih reči sjajnih zlatiborskog domaćina. – O besktvu tek rođenog Isusa Hrista i njegove majke Marije, iz Vitlejema, u pratnji Pravednog Josifa i njegovog sina Jakova, pa kroz Egipatsku pustinju. Oni su potražili spasenje od mača cara Iroda, rimskog namesnika Judeje. O tom putu, dugom četiri skoro četiri godine, Damjanović je napisao roman ,,Tajna Trojice mudraca-Isusovo rođenje,,
Skoro da nema, kazao je Mitrić, uopšte literature ni o tome, kako je jedno grčko poluostrvo Atos, postala današnja Sveta Gora, jedinstvena monaška republika u svetu.
- A ona traje već gotovo 2.000 godina. O tom neverovatnom putovanju majke Isusa Hrista, Deve Marije, iz Jope pokraj Terl Aviva, koja je pošlo lađom da obiđe Lazara iz Vitanije, Isusuvog druga i umesto na Kipar lađa je stigla predaleko, na Svetu Goru. Opet je to jedan od prvih romana u svertu na tu temu, izu pera kolege Damjanovića.
Pa uzbudljiv je Damjanovićev roman o možda najvećoj srpkinji, o majci Svetoga Save, supruzi slavnog vladara Nemanje, kasnije Svetog Simeona Mirotočivog. O herojskom odricanju ove žene i njenog muža od ovozemaljeske slave i počasti. Na potpuno istorijskoj, ali i duhovnoj podlozi, i o tome je napisao niko drugi do Dragan Damjanović, roman ,,Proročanstvo Nemanine žene-Sveta Anastasija.,,.
Iz mnoštva njegovih knjiga na teme koje je malo ko doticao, imamo i onu o čuedsnom putu Bogorodice Trojeručice, na magaretu od Studenice do Hilandara. Taj slavni put, Damjanović je sa svojim sinom Stefanom, potpuno rekonstruisao i kao duhovni čudesni oblak spustio na zemlju.
A o putu Svete Porodice, da podsetim, Dragan i njegov sin Stefan, napravili su i veoma uspešan dokumentarni film, koji je prikazan na više uglednih mesta, čak i u Rusiji.
I još nešto, roman Put Svete Porodice, preveden je na Ruski. Roman o Svetoj Anastasiji preveden je na Ruski, Azerski na Univerzitetu u Azerbejdžanu i Grčki jezik u njehovim zemljama.
Sve ovo što smo pobrojali, kao i još 27 romansiranih dela, tri knjige poezije, dve monodrame, koje je Damjanović napisao, vuče koren iz njegovih radnih istraživanja o Kosovu i Metohiji kao Svetoj zemlji. Toj temi Dragan se opet vratio nedavno, pa očekujemo da ćemo u dogledno vreme stići do otkrića zašto je i Kosmet predoređen za krupne, istorijski važne događaje, ali ne samo za srpski narod, već i za ceo svet.
Na osnovu nekih tragova, koji su otkriveni čak i na Sionskoj Gori, u manastiru Sveta Katarina pod Mojsijevom Gorom, pa na Kipru, Aleksansdriji i Jerusalimu, Kosmet je izgleda mnogo starije u ljudskoj istoriji nego što bilo ko pretpostavlja. I njegova starost doseže, ne samo događaje iz vremena daleko pre Hrista, nego i potresna zbivanja koja se najavljuju iz budućnosti. Postoji jedna stalna veza o kojoj nam razjašnjenje upravo Damjanović, a sve uz pomoć i blagodat Božiju.
Toliko je mnogo stvari, koje nama u ovo vreme čuda izgledaju nestvarne. Međutim, pre nekoliko godina, romanu Damjanovićevom romanu ,,Sveta Anastasija,, piše i o tome šta čeka Srbe. Podsećam, mati Anastasija bila je i prozorljiva i ostavila je svoje zabeleške o tome šta čeka Srbe u vremenima koja dolaze. U istom tom romanu autora Damjanovića, piše i kako je jedan naš monah, istoričar, na Sinaju iznad manastira Svete Katarine, našao zapise o događjima koji nas čekaju u Beogradu u vreme kad se budu vodili teški ratovi i kad grad bude okupiran. Kroz pepeo razvejan kao da je sa lomače na kojoj su spaljene mošti Svetog Save, pa je tako gotovo smanjio dnevnu vidljivost ljudima, nebom je letelo mnoštvo vozila nalik automobilima. Eto, to su neke okolnosti koje zastrašuju, ali posle kojih će opet doći razvedravanje i puno obnova našeg naroda i crkve.
Kako će to izgledati, lako može da vidi svako ko bude imao ovu knjigu u rukama.
Damjanović je, inače, što po prvi put danas kazujem, objavio monodramu ,,Smrtolovka,, i dva knjige priča pod pseudonimom. Odmah posle onih događaja 1999. godine, kao i knjige ,,Suze božura,, Gazimestan,, pa bih rado, da svi zajedno člujemo, zašto se na tuđe ime i prezime odlučio da svoje knjige potpiše i kako to da Božuri na Gazimestanu plaču.

Dodatni ton događaju dao je i Dušan Knežević, direktor kompanije Zlatiborac.
„Dozvolite mi da izrazim iskrenu zahvalnost piscu, akademiku gospodinu Draganu Damjanoviću, koji nam je večeras ovde na Zlatiboru ukazao čast i zadovoljstvo svojim prisustvom i predstavljanjem svoje nove knjige Nevidljivi spasioci.
Lično sam imao priliku da prisustvujem njenom premijernom predstavljanju u Biblioteci Vukovog zavičaja u Loznici. Taj događaj me je podstakao da knjigu pročitam od početka do kraja, i u potpunosti osetim snagu i mudrost koju ona nosi.
Kao čitaoci svedoci smo da se današnja književnost uglavnom bavi velikim istorijskim i imaginarnim, uglavnom komercijalnim temama, dok se pisac ove knjige usudio da piše o živim stvarnim ljudima, onim skromnim, nenametljivim, ali društveno korisnim. Upravo u tome leži veličina ovog dela, kao i jedinstvenost i književna nadarenost, a posebno lična hrabrost pisca da se upusti u ovaj umetnički izraz, koji nije nimalo lak, rekao bih ni komercijalno atraktivan, ali je duboko istinit, neophodan i za današnje vreme lekovit.
Čitanjem ove knjige baca se svetlost na mnoge ljude u našem okruženju, tihe, neprimetne, nenametljive ali korisne, i koji bi se mogli naći na stranicama ove knjige. Zato ona nije samo književno delo, već svojevrsni udžbenik o snazi ljudske dobrote iz senke.
Ono što posebno raduje i čini čast jeste to što je pisac u više svojih priča u ovoj knjizi, kao izvor svoje inspiracije, našao u susretima sa Zlatiborom i Zlatiborcima. Opisao ih je slikovito, sa puno emocija i poštovanja, i oni su dobili svoje mesto u ovoj knjizi. To je svedočanstvo da i na ovim prostorima postoje takvi korisni ljudi, koje je pisac nazvao ‘nevidljivi spasioci’.
Jedna od priča govori i o piščevom susretu sa ‘Zlatiborcem’, kompanijom u kojoj imam privilegiju da radim duži niz godina. Pisac je opisao na jedinstven, literaran i književni način, darujući joj novu, umetničku dimenziju. Time je poslao poruku da iza svakog korporativnog sistema ne stoje samo objekti i mašine, već kompanije sa svojom istorijom, tradicijom, kao i ljudi sa svojim vrednostima, istinama i sudbinama.
Na kraju bih se još jednom zahvalio piscu, akademiku Damjanoviću, u ime kompanije Zlatiborac, svih Zlatiboraca, kao i onih tihih, nenametljivih ljudi, koji iz senke čine da svet bude bolji.“
Druženje sa piscem nastavljeno je, takođe, prelepo i nadahnuto velelepnom hotelu Agape, koji je ovekovečio u delu Nevidljivi spasioci, što će moći da čitaju mnogi gosti čuvene i lepe srpske planine. Umetnika je Dušan Knežević, direktor Zlatibor a označio kao pisca, „koji, kao retko ko, kroz svoja dela, ukazuje na najbolje u našem rodu i veri, ali nenametljivo šaljući divne i dragocene poruke i pouke.“
V.Mitrić



