Nagradu „Golden Trezzini“, koja se u Sankt Peterburgu dodeljuje već osam godina i važi za jednu od najprestižnijih u oblasti arhitekture, osvojila je Bijeljinka Sara Pepić. Reč je o priznanju koje se dodeljuje autorima koji na najbolji način spajaju arhitekturu, dizajn i umetnost. Sara je studije arhitekture završila u tom ruskom gradu, a trenutno je na master studijama u Novom Sadu.
Posebno joj znači što nagrada nosi ime po Domeniku Treziniju, prvom arhitekti Sankt Peterburga, i što je njen rad prepoznat kao odgovor na moto „Arhitektura kao umetnost“.

Sarin talenat primećen je još pre više od pet godina, kada se, bez znanja roditelja, prijavila na studije arhitekture u Sankt Peterburgu. Ne samo da je studije završila sa izuzetnim uspehom, već je već tokom školovanja ostvarila rezultate o kojima mnogi sanjaju godinama.
– Odavno sam shvatila da znanja i umeća nikada nije dosta, kao ni rada i marljivosti – kaže Sara.
O njenoj nagradi odlučivalo je više od 200 stručnjaka iz 30 zemalja, među kojima su i svetski poznata imena poput Danijela Libeskinda i Normana Fostera, kao i direktori vodećih muzeja – Gugenhajma, Luvra i Metropolitena.
Konkurs je jedinstven i po tome što nagrađeni projekti postaju deo stalne postavke Državnog muzeja istorije Sankt Peterburga. Svake godine pristigne više od hiljadu prijava iz celog sveta, a prošle godine u užem izboru bilo je 450 radova. Zbog rigorozne selekcije i visokih estetskih kriterijuma, priznanje se često naziva „arhitektonskim Oskarom“.
Sarin uspeh obradovao je porodicu, ali i mnoge ljude sa obe obale Drine. Kaže da je roditeljima vest o odlasku na studije u Rusiju saopštila tek kada je dobila zvaničnu potvrdu. U Rusiji je provela pet godina, uz stroga pravila i visoke kriterijume. Odlazak kući tokom godine bio je moguć samo ukoliko su sve obaveze uredno ispunjene.
– Prilikom konkursa vrednovani su uspeh u školi, vannastavne aktivnosti, znanje stranih jezika, sport i dodatna interesovanja. Nakon preliminarne selekcije usledili su psihološki testovi i detaljni lekarski pregledi – priča Sara.
Studije na Sanktpeterburškom rudarskom univerzitetu Katarine Druge traju pet godina i odlikuju se disciplinom i visokim kriterijumima. Stipendija je direktno vezana za uspeh i raste iz semestra u semestar.
Najveći izazov bio joj je razdvojenost od porodice.
– Sve sam prevazišla radom, trudom i odricanjem – kaže.
Obavezna stručna praksa nakon svake godine realizovana je u firmama i institucijama, uz finansijsku podršku fakulteta. Studenti su nosili uniforme, čime se podsticala jednakost. Studiranje arhitekture u Sankt Peterburgu podrazumeva stalnu interakciju sa gradom snažnog urbanističkog identiteta. Posebna pažnja posvećuje se očuvanju vizura, fasada i istorijskog jezgra, dok su visoki objekti izmešteni iz centra. Primer takvog pristupa je Lahta centar.
Diplomski rad Sare Pepić ocenjen je kao izuzetno kvalitetan, pa ga je mentor predložio za međunarodni konkurs. Nagrađen je zlatnim sertifikatom u kategoriji „Najbolji studentski projekat javnog prostora i razvoja infrastrukture“.
Svečana dodela održana je u Državnom muzeju Ermitaž.
Tema rada bila je rečna železnica kao oblik infrastrukturnog sistema prisutan u većim evropskim gradovima, ali još nerazvijen u Beogradu, uprkos potencijalu Save i Dunava.
– Istraživački proces bio je otežan skromnom domaćom literaturom, što je zahtevalo širu analizu i tumačenje dostupnih primera – objašnjava Sara.
Kao lokaciju projekta odabrala je Luku Beograd. Projekat obuhvata muzej, park i kulturno-istorijski kompleks, a železnicu sagledava kao generator javnog života i urbane regeneracije. Maksimalna visina objekta je 22 metra, predviđen je i vidikovac. Oštri uglovi simbolizuju istrajnost, dok oblik broda upućuje na reku i kretanje.
– Odlazak u inostranstvo i život u drugačijem sistemu donose izazove, ali šire vidike i donose dragoceno iskustvo – kaže Sara.
Mladim kolegama poručuje da se ne zadržavaju u poznatim okvirima, već da iskoriste prilike za međunarodno iskustvo, jer takav put može dovesti do projekata i priznanja koja prevazilaze lokalne granice.



