U Šabačkom pozorištu, u ponedeljak u 19 časova, biće promovisano obimno delo „Vitezovi Karađorđeve zvezde 1941–1945“, čiji su autori Dejan Đerić i Zoran Nedeljković. U knjizi je predstavljeno 1.100 onih koji su zaslužili najviše odlikovanje – Karađorđevo uzdarje, sledeći svojim delima slavne pretke, junake sa Cera, Kolubare, Mačkovog kamena, Kajmakčalana i Solunskog fronta.
Autor Đerić poručuje da niko od odlikovanih nije, u ratnom vihoru, fizički dobio Karađorđevo uzdarje, ali su, srećom, ostala dokumenta koja o tome svedoče i koja su sada ugledala svetlost dana. Đerićeva istraživanja i prikupljanje građe trajala su oko deset godina, a drugog autora, Nedeljkovića, od 1990. godine. Knjigu su pisali pet i po godina.

– U Arhivu Vojne komande došao sam do detaljnih i netaknutih dokumenata koji su decenijama bili u prašini – knjige odlikovanih i unapređenih, u kojima su ispisana imena 10.000 najistaknutijih pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini – kaže autor Đerić. – Želeo sam da njihova dela osvetlimo kao dokazane borce za otadžbinu, svoj rod, veru i krunu, a zatim sam odlučio da krenem od onih koji su odlikovani najvišim odličjem. A ima li većeg od onog koje nosi ime vožda Karađorđa? Želeli smo da stavimo u isti rang borce sa Cera, Kolubare, Mačkovog kamena, Solunskog fronta i Kajmakčalana i one koji su 1941. ovde dočekali najelitnije nemačke jedinice. Želeli smo da o njima istorija piše, i evo, to se, Bogu hvala, dogodilo. Podaci su bili oskudni, pa smo uspostavili mrežu ljudi koji su se trudili da se o njima više piše. Naša mreža je, zaista, bila sjajna – širom Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Na našu radost, između ostalog, Eparhija zvorničko-tuzlanska SPC „digla se na noge“ da prikupimo što više podataka. U Srbiji je bilo lakše, jer mnogi arhivi devedesetih nisu stradali, među kojima i lični, dobro sačuvani, a svedočili su nam i nadgrobni spomenici.
U recenziji ovog dela, koje je obima tri doktorske disertacije, general Milosav Simović, proslavljeni junak i višegodišnji komandant Kopnene vojske Vojske Srbije, između ostalog je zapisao:
– Čitajući njihove biografije, svaki čitalac će saznati da su dobitnici tog časnog odličja bili zaslužni i najzaslužniji za dostojno vojnikovanje i vojevanje pre i tokom Drugog svetskog rata.
Akademik Matija Bećković napisao je u recenziji da je knjiga Dejana Đerića i Zorana Nedeljkovića „Vitezovi Karađorđeve zvezde JVuO 1941–1945“ Titanik koji su svojim višegodišnjim trudom izneli na sunce posle osamdeset godina i u njemu našli sve što je u njemu bilo živo.
– Sudbina velikog broja posthumno odlikovanih Karađorđevom zvezdom, palih na oltaru otadžbine u borbi protiv okupatora, najbolji je pokazatelj saradnje đenerala Mihailovića i JVuO sa okupatorom. Ako se Karađorđeva zvezda dodeljivala za „podvige koji su imali presudan značaj za ishod bitke pod vrlo teškim prilikama“, onda su je više nego zaslužili i autori ove knjige u današnjoj bici za pamćenje – ocenio je Bećković.
V.Mitrić



